Iz ljubavi prema sportu, pokretu, trčanju, već sa nekih 15–16 godina, napravila sam sebi malu kućnu teretanu. Napunila sam sobu rekvizitima i više puta nedeljno pravila pometnju ukućanima raspremajući dnevnu sobu za svoj trening. Obožavala sam da treniram, bila sam neukrotivi duh, volela sam da trčim, “fizikališem”, plivam, ali i da učim, otkrivam, saznajem… Trenirala sam umetničko plivanje godinama, a u fitnes sam se zaljubila kroz VHS kasete Sindi Kraford, kao i mnoge devojke tada.
Ta vrsta funkcionalnog treninga, u kome aktiviraš više mišićnih grupa istovremeno, radiš sa opterećenjem sopstvenim telom ili uz nekoliko rekvizita, ostala je do danas moj omiljeni način vežbanja. Nikada nisam previše volela “klasične” treninge na spravama u teretani. Bilo je to suviše neizazovno za mene.
Čitala sam, učila, gledala treninge poznatih fitnes trenera, i stvarala neki svoj stil. Bilo je to ono što je meni kao devojci, ženi, najviše odgovaralo, a što su i mnoge druge žene prepoznale kao nešto malo drugačije, kvalitetno i efikasno.
Prve personalne treninge držala sam 2000. godine, paralelno s prvom godinom studija istorije umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. I tada je to bilo iz ljubavi, ali i za džeparac. Godinama nakon toga, nakon mnogo prakse i samostalnog učenja, odlučila sam da to postane i moja profesija, najpre sekundarna, a zatim i primarna.
Ljubav i poštovanje prema umetnosti i estetici, na isti način kao i prema negovanju kulture tela, obeležili su i moj pristup trenerskom pozivu i dali mu izvesnu širinu u radu sa klijentima. Trenirala sam i držala treninge paralelno sa magistarskim studijama i poslovima iz oblasti menadžmenta u kulturi, ali sam se 2014. godine posvetila isključivo fitnesu, odnosno personalnim treninzima.
Na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje sam se doškolovala, završavajući kurs za personalnog trenera i pohađajući stručne seminare iz oblasti nutricionizma i rekreativnog sporta. Životni put i ljubav prema ovom poslu odveli su me samo na tu, sportsku, stranu, posebno nakon drugog porođaja. Posvetila sam se isključivo treniranju žena, uz razumevanje njihovih potreba i načina na koji će telo najbolje reagovati na trening i ishranu.
Koje su specifičnosti mojih onlajn programa?
Moje klijentkinje često kažu: “S tobom nikad ne znam šta me čeka!” Tu negde leži ta specifičnost. Svaki trening koji osmislim i napišem drugačiji je od prethodnog. Ne ostavlja prostor za monotoniju ili pad motivacije, što je čest razlog zbog kojeg žene odustaju od treninga. Nisam zagovornica kontinuiranog ponavljanja istih treninga po nekoliko meseci, istih vežbi i istog ritma. Trening je kod mene neka vrsta iznenađenja, kreativnog, zanimljivog i dinamičnog. Moje klijentkinje ni ne stignu da razmišljaju o opterećenju i naporu, već samo vide rezulate i osećaju se bolje.
Ono što takođe ističu, a što mi je posebno drago, jeste moja posvećenost svakoj od njih, način komunikacije, podrška, temeljitost, saveti i otvoren i iskren pristup. Verujem da ih to u najvećoj meri opredeljuje da sa mnom vežbaju, uz napredak koji vide na sebi i u sebi.
Kod funkcionalnih treninga napredak je izvestan i brži je nego inače. U pitanju je kombinacija vežbi snage sa HIIT i MIIT sekvencama. To je intervalni trening koji kombinuje izdržljivost i snagu. A obavezne su i izolirajuće vežbe za najosetljivije mišićne grupe kod žena.
Svoju ljubav prema kulturi tela, fiskulturi, prenosim i na klijente. Komentari koje neretko dobijam glase: “Treniram ceo život, ali sada shvatam da sam uglavnom gubila vreme”. Ili: “Treniram godinama, ali ovako nikad!”. Meni je to podjednaka satisfakcija kao rezultati koje moje klijentkinje ostvaruju.
Postavljanje sebe u poziciju klijenta i nesebično deljenje saveta i svojih iskustava (posebno u pogledu organizacije i usklađivanja obaveza oko dece, posla i vremena za sebe) je ono što stvara poverenje. Temeljitost, posvećenost, slušanje.
Moj moto je Snagu stičeš kada si uveren da dalje i više ne možeš, ali ti i uprkos tome nastavljaš. Kada govorim o snazi, ne mislim samo na fizičku. Trening čini da mentalno, ne samo fizički, jačamo. To je ono prelaženje granica bez kojeg zaista nema napretka. Ako smo stalno u komfornoj zoni, nećemo napredovati. Moramo pomerati granice, izvlačiti maksimum iz sebe, ne navikavati telo na jedno isto, iznenaditi ga svaki put.
A moj životni moto, koji se može prepoznati i u mojoj estetici i radu, glasi: Simplicity is the ultimate sophistication (Leonardo da Vinči).